OGLASNA TABLA – INFO
FOTO RAZGLEDNICA ZANIMLJIVOSTI

Srpske zdravice o krsnom imenu: Reči kojima se nazdravlja u srpskom narodu i pravila za zdravičare sačuvao je za pokolenja Vuk S. Karadžić

Vuk je u svom Rječniku istakao termin “napijati” u smilu zdraviti, nazdravljati, a originalne srpske zdravice “o krsnom imenu”, osobito iz Hercegovine, Bosne i Crne Gore, sakupio je i štampao 1838. godine, a kasnije i 1849.

Ovako Vuk S. Karadžić započinje svojevrsno uputstvo za zdravičare:

“Napomenuto je i prije da napijati obično počinje onaj koji sjedi u gornjemu čelu, i da od sramote ne smije onđe sjesti onaj koji ne zna napijati; zdravicu prijateljsku (ovđe na broju petu) napija domaćin, i nazdravi je svome sinu ili bratu. Kad ko napija, ostali prestanu i jesti i govoriti, pa slušaju: samo gđekoji polako reče:

“Amin dabogda!’ Ili: “Amin bog te čuo!” I ovijeh je zdravica na broj sedam, koliko i onijeh paštrovskijeh. Evo ih redom:

1.
U dobri čas od objeda

“Sve s časom dobrijem a mirom božijem, da pijemo u dobri čas od objeda, da se namjeri dobri čas na objedu i po objedu, našemu bratu domaćinu i ko je u njegovom poštenom domu!”

2.
U bolji čas od objeda

“Pismo u dobri čas, a sad ćemo i u bolji; dobri pomagali a bolji priskakali našemu bratu domaćinu i ko je na njegovom poštenom objedu.”

Poslije ove zdravice ustaje se u slavu, pa pošto sveštenik svrši svoje onda se, dok još svi gologlavi stoje na nogama, napija:

3.
U slavu božju

“Pismo u dobri i u bolji čas, a sad ćemo u prelijepu slavu božju. Da nam pomože bog i lijepa slava božja? Koji god u slavu božju ustajao, te je spominjao, i njoj se molio, njemu i pomogla duši i tijelu; koji li je zaboravljao il’ u strahu, il’ u stidu, il’ u svome sagrješeniju, te je ne spomenuo, bog i lijepa slava božja njega ne zaboravila, no bila mu najbolja pomotnjica duši i tijelu!”

Poslije ove zdravice gđešto i pjevaju po dva i dva ovu pjesmicu:

Ko pije vino za slave božje,
pomoz’ mu bože i slavo božja!
A šta je ljepše od slave božje
i od večere s pravdom stečene?

4.
U zdravlje domaćinovo

“Zdrav si mi brate (poimence)! Pismo u dobri, u bolji čas, i u božju lijepu slavu, a sad ćemo piti za zdravlje našega brata domaćina od ovoga poštenoga doma, života i lijepog njegova zdravlja. Za zdravlje njegove poštene glave, njegove braće i bratučeda, sinova i sinovaca, njegovih unuka i odmladaka, i za zdravlje svakoga od njegova doma roda i poroda! Za zdravlje njegova stada širokoga, i rala dubokoga! Za zdravlje njegova tvrdoga i visokoga šljemena, i svakoga rodnoga i berićetnoga sjemena: što god mu je bog darovao i udijelio, to mu uzdržao, i k onome pridao, koliko je volja i milost njegova! Svašto mu bog dao što u njega žudio, i za što mu se molio to mu udijelio, a najviše srdačnoga veselja i junačkoga zdravlja, koji će junaci*) svud na dobro poteći i svaku sreću steći i u svom domu donijeti. Kud god naš domaćin i njegova đeca iz doma postupali svud na sreću nastupali! Kud god hodali, hodali putem širokijem a s obrazom svijetlijem! Među tuđom braćom i krajinom bili stimani i pribrani, a od gospoda boga pomilovani i ponjegovani! Naš se brat domaćin svuda među ljudma braćom svojom falio, a sinovima falio i odmijenio, unucima ponosio i dičio, odmlacima dičio i kitio kako što se diči i kiti Đurđev dan listom i zelenom travom, a Spasov dan ljetom i cvijetom i božijem svakijem blagodetom! Da bog da našemu bratu domaćinu u svačem sreću dobru, sretnu i berićetnu, punu i bogatu, da mu ralo ore u duboko, a stado ide široko, da mu je šljeme tvrdo, od zemlje visoko, na zidu stasito, a na daleko glasito! Bilo mu temeljito, prije zemana nepromjenito, a kad bi se sa zemanom i promijenilo, bog ga spomenuo, bog mu pomogao, i niko mu naudit’ ne mogao! Da bog da i velika milost božja, koje god naš brat domaćin sjeme iz doma iznosio, i preko kutnjeg praga prenosio, te ga desnom rukom mahao, mahao ga desno, bilo mu sretno, mahao ga lijevo, rodilo mu lijepo! Gospod mu bog puštavao i ugađao po njemu, od neba mu rosjelo, te mu dobro i lijepo rodilo! Udno mu se busalo, u srijedi trsalo, na vrhu klasalo! Na gumno mnogo bilo a u kuću sporo i berićetno, a od gospoda boga blagosloveno! Da bog daruje da naš brat domaćin u svom domu a pod kutnjem krovu sabira i dočekiva vrsne i izabrane ljude, patrijare i vladike, popove i kaluđere, kumove i prijatelje, dobre junake svoju braću Srblje, nište i uboge, suzne i nevoljne, i svakoga po licu brata koji se krstom krsti a boga vjeruje; vrsni i izabrani dohodili na glas i na njegovu lijepu čast, a ništi i ubogi na glas i sretnji uđelak! Žedna napojio, gladna napitao, gola rizom priodio, a svakome dao dobar čas i voljni napitak, ove godine kako mogao, a dogodine kako bi sam htio i mislio! Ko god mu iz doma hodio, lijepi glas po svemu svijetu nosio, kako što nosi čela po medenu cvijetu! Sa svakim se pravo ljubio, i bratski grlio! I već kud ćemo dalje? No našemu bratu domaćinu i njegovoj braći i đeci, rodu i porodu daj bože lijepo i dugovječno zdravlje!”

[* Tj. pomenuta domaćinova rodbina. Jamačno bi se od kakvoga Drugog napijača, a može biti i od ovoga istog drugi put, ovo moglo čuti ljepše i razgovjetnije.]

5.
U zdravlje prijateljsko

“Zdrav si mi brate (poimence ili sine poimence)! Za zdravlje našega svakoga kuma i prijatelja, ortaka i pobratima, staroga i mladoga, miloga i dragoga! Đe gođ nam je koji, što nam ih je đed i otac stekao, i mi mladi nakon njih, od sinjega mora do tihoga Dunava, i od koje gođ koji vjere i zakona bio, a našemu domu i našemu rodu dobra htio, svakome bog pomogao i svakoga unaprijed pomakao, koliko je volja miloga gospoda boga, ako bog da! Za zdravlje sve gospode ove! Koji su dospjeli i prispjeli ove godine, da bog da i lijepa milost božja da dođu i prispiju i dogodine, i mnogo ljeta. i godina, a sve za našega života, ako bog da! Koji li ni kum i prijatelj nije došao i prispio ove godine a žudio da dođe i prispije, bog udijelio da dođe i prispije na svako mjesto đe on sreću i blago dijelio, akobogda! Vazda, moj brate, naši kumovi prijatelji napijali i boga molili u naše domove za naše zdravlje, a mi sa zemanom božijem u njihove domove za njihovo zdravlje! Pomogao gospod bog i nas i naše kumove i prijatelje, đe gođ mi i naša đeca i naša braća za njih čuli, otole se pozdravljali, đe li se na putu il’ na divanu viđeli i sastali, i otole se pozdravljali, i jedan drugom o časti i dobru radili, u lice se ljubili, jedan drugog za zdravlje pitali dobrijem srcem a pravom ljubavi! Da bog da i lijepa milost božja da za naše kumove za prijatelje vazda čujemo dobri i čestiti glas; i u njima da imamo dobru uzdanicu, a također i oni u nas! Da bog da đe gođ bio vrsni rod, a bogati dom, pravi rišćanin, a snažni Srbin, neki nam bio suđeni kum, a neki pravi prijatelj, neki ortak, a neki pobratim! Pomogao jaki gospod bog i nama i njima sa svake strane a s nebesa najbolje! Da bog da i milost božja, s kumovima se kumili, sve s drage volje, bez nikakve nevolje*), s prijateljima se prijateljili s čistom ljubavi po ćaru, po glasu i po zakonu Ristovu! Stare da držimo što nam je stekao đed i otac, a nove i sretne da prifatimo po zapovijesti i volji božjoj. Da bog da i milost božja da se naši kumovi i prijatelji kažuju i poznaju na divanu gospodskome, na megdanu junačkome, na saboru bratskome, po imenu poštenome, po koljenu junačkome, po ćesi punoj, po sablji britkoj i po svakoj dobroj i čestitoj sreći, kakono se poznaje i danica zvijezda među svijem zvijezdama na istoku jutrenome! I već kud ćemo dalje? No našijem kumovima i prijateljima daj bože lijepo zdravlje, na putu dobri ćar, među ljudma pošteni glas, a najbolje bože pomozi nas koji smo ovđe danas! I zdrav (po imenu), nadaj se (po imenu)!”

[* Za nevolju se ko kumi s kime npr. Kad čovjek ubije koga pa se poslije moli za mir i oproštenje.]

6.
Za čestitost zbora i sabora

“Za slavu i pohvalu našega zbora i sabora svetoga (poimence sveca koji se slavi)! Đe gođ se sastajali i radili, dobro satvorili i učinili, zbor ni bio zborom, a dogovor dogovorom kao među sretnom i čestitom braćom rišćanima, akobogda! Ni kojoj se krajini riječima ne molili, ni asprama otkupljivali, ni sa snagom pokorili, po svakoj obranili i osvetili, prijateljima jezikom iz usta, dušmanima oružjem iz ruka, oštrom sabljom, jakom miškom, dobrom zgodom, a sve s pomoću božjom, akobogda! Za zdravlje našega cvijeta nasred bijeloga svijeta, crkve jerusalimske, divne naše rišćanske bogomolje, za koju se svaki pravi rišćanin bogu moli i u nju prilog nosi! Da joj jaki gospod bog pomože i izbavi iz peksijanske ruke, akobogda! Za zdravlje svijeh našijeh okolnijeh crkava i manastira! Đe gođ je koja, svaku ni bog pomogao, da nam budu bijele i lijepe, okićene i oružane, zdvora klakom i kamenom, a iznutra srebrom i zlatom, krstima i ikonama, a najbolje milom braćom rišćanima, kao u prava i sretna mjesta rišćanska, akobogda! Za zdravlje našijeh sveštenika, koji naprijed idu, crkve otvoraju, leturđije poju, i za nas grešne bogu se mole, molitva im prijatna bila u gospoda boga, akobogda! Za zdravlje našega okolišnog kapetana*), kneževa i vitezova, brzića i mladića, trgovaca i putnika, kopača i orača! I za zdravlje svakoga junaka brata rišćanina voljnoga i nevoljnoga: koji je u volji, bože ga podrži, koji li je u nevolji, bože ga iz nevolje izbavi, da se braće nagleda, da se sunca ogrije, da se vinca napije, i da mu bog da vlast i oblast kako danas nama u našega brata, domaćina, akobogda!”

[* Ovo je kazao pop Marko iz Krivošija, a Hercegovac iz turske zemlje mjesto okolišnoga kapetana rekao bi vojvode.]

7.
Za sofre, obraza i ustanka

“Zdrav si mi brate, zdrav! Za zdravlje ove poštene sofre i poštenih obraza! Ko je ovu sofru postavio, pošten mu obraz bio! Da bog da, ko je postavio ove godine, postavljao je i do godine punu i čestitu, sretnu i bogatu, mnogo ljeta, a sve za njegova života, on i njegova đeca nakon njega, ako bog da, vrhom je stavljao, ravnu je dizao, punu i bogatu, sretnu i čestitu, akobogda! I časno sjeli a pošteno ustali! Pomogao bog sjedeći i ustajući, i vazda na onom mjestu sjedali s kog mogli lako ustati! I kad ti dođe ova čašica i ova zdravica, po nje polij sjedeći, a po nje stojeći, i zdrav si mi, zdrav!”

Ovijeh sedam zdravica prepisane su od dva čovjeka. Drugi bi kazali na mnogo mjesta drukčije, gđešto gore a gđešto i bolje. Osim krsnijeh imena, o drugijem zborovima i gozbama, npr. o svadbama (kao što smo viđeli naprijed), daćama, o mirenju itd, drukčije se i napija.

Gosti domaćinu na rastanku

“Zdrav, brate domaćine, zdrav! Za našega dobroga puta, a vašega dobroga ostanka! I fala na lijepoj časti i bratskoj ljubavi!”

Vuk Karadžić, Srpske zdravice, u: “Kovčežić za istoriju jezik i običaje Srba sva tri zakona
u Beču, u štampariji jermenskoga manastira 1849”.

Preuzeto sa: rastko.rs

Podeli članak

Komentari

NAJNOVIJE VESTI

Posne pituljice

Oglasna Tabla

Данас почиње Великогоспојински пост

Oglasna Tabla

Saopštenje Narodne stranke Užice

Oglasna Tabla

Crna Gora otvara granice sa Srbijom

Oglasna Tabla

Kafana može, pozorište ne može: Koliko kultura sada ispašta?

Oglasna Tabla

Da li će đaci non-stop nositi maske? Delovi preporuka za roditelje i đake, ali i zaposlene u školama

Oglasna Tabla

Tuga! Mali Jovanovići ostali bez majke

Oglasna Tabla

U OB Užice 104 pacijenata, u Covid bolnici u Krčagovu 42 pacijenata

Oglasna Tabla

U Srbiji danas pretežno sunčano i toplo

Oglasna Tabla