Na ovoj izložbi predstavila sam veći broj prizora na kojima su beležena moja putovanja Ibarskom magistralom od Beograda do Kosovske Mitrovice. Za ovo istraživanje najkarakterističnija je bila slika Fabrika betona formata 200 h 245 cm na kome je predstavljen tipičan ambijent kakav se može videti putovanjem Ibarskom, kao i video zapis Put Ibarskom (trajanje 25 min) na kome se u slowmotion tehnici prate ambijenti i atmosfere putovanja karakteristični za prostore zapadne Srbije, ka jugu, do Kosovske Mitrovice.
Nezavršenost se tu razume kao prikaz određenih privatnih i kolektivnih egzistencijalnih okolnosti, promena i drama koje su uslovile da ovakva vrsta artefakata ostaje nezavršena i svojim postojanjem svedoči jednako o ljudima koji su započinjali i menjali svoje životne puteve koliko i o stanju jednog tranzicionog društva u kome se te nedovršenosti pojavljuju kao bitni označitelji prostora u kome živimo.
Beograd, septembar 2021.
Nezavršena kuća 1/12 – 12/12, 2021, uljana boja, platno, 120 h 90 cm;
Nezavršena kuća _ monohromija 1/18 – 18/18, 2021, papir, grafit, 29 h 21 cm;
Put Ibarskom, 2019, video rad u trajanju od 25 minuta;
Fabrika betona, 2020, uljana boja, platno, 245 h 200 cm;
U tom smislu, biti umetnik danas je jako teško. Ne samo zbog loših uslova, manjka sredstava za opšti opstanak, nedostatak svesti da je umetnost jedan od temelja svake civilizacije, već i zbog činjenice da se sada svako može nazvati umetnikom. Od tinejdžerke koja u svojoj sobi stvara TikTok sadržaj do čoveka u penziji koji naprasno shvata da je talentovan, za ko zna šta. Sloboda koju su nam dale nove tehnologije i razvoj razmene informacije, približio je ljude, ali istovremeno stvorio đubrište ideja i konfuziju misli, koje devalviraju percepciju onoga koji posmatra. Jednostavno rečeno – predozirani smo raznoraznim sadržajima.
“Dakle, on se prepušta izvesnom umetničkom ekcesu, nalik pustolovima koji po prvi put staju na nepoznatu teritoriju i otkrivaju nove kontinente, relativizujući granicu između prostora i umetničkog dela, posmatrača i umetničkog dela, duhovnog i materijalnog, javnog i intimnog.
Milan Antić pokušava da se vrati na početak, da shvati šta znači iracionalno se prepustiti nesvesnim osećajima za oblik i boju, započeti povratak umetnosti koja može da provocira i bez slanja bilo kakve poruke onima sa jeftinim kartama. Baš onako kako je bilo i pre pametnih telefona, mejla, faksa i zaprežnih kola koja su vukla sentimentalna pisma iz rata.
Ovo je na neki način borba sa samim sobom da se nađe smisao u besmislu koji živimo dosta dugo. Možda i predugo.”
Milan Antić (Beograd, 1984), diplomirao na Fakultetu Likovnih umetnosti u Beogradu 2010. godine, odsek slikarstvo. Doktorirao 2018. godine na istom fakultetu. Radovi Milana Antića do sada su, u okviru grupnih postavki od 2006. godine, bili predstavljeni na brojnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Učesnik je više umetničkih radionica i rezidencijalnih boravaka internacionalnog karaktera (Pariz, Minhen, Solun, Sofija, Beograd). Samostalno izlaže od 2010. godine: Umetnički prostor U10 (Beograd), Galerija FLU (Beograd), Centar za grafiku i vizuelna istraživanja (Beograd), Srpski kulturni centar u Parizu (Pariz), Umetnički centar UBSM (Beograd), Galerija Haos (Beograd). Autor je niza likovnih intervencija u javnom prostoru. Radovi mu se nalaze u brojnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu. Njegov rad u oblasti vizuelnih umetnosti je više puta nagrađivan. Od 2011. počinje da radi na FLU (Beograd) u zvanju asistenta, a od 2014. u zvanju docenta na slikarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu.
Autor teksta: Jordan Cvetanović