Na zaštićenom prostoru oko jezera Vrutci, od bezmalo 13.000 hektara nezagađenog zemljišta, trebalo bi da zaživi organska poljoprivredna proizvodnja.
Užice – Pojas oko jezera Vrutci, užičkog vodozahvata na reci Đetinji, zaštićen je po ranije donetoj uredbi Vlade Srbije. Formirane su tri zaštitne zone kako bi se od zagađenja sačuvala ta vodoakumulacija. Zato je pogodna prilika da na ovom zaštićenom prostoru, od bezmalo 13.000 hektara nezagađenog zemljišta, zaživi organska poljoprivredna proizvodnja koja će doneti boljitak žiteljima sela oko jezera i sprečiti da upotreba „hemije” zagadi dragoceni vodozahvat, pouzdan i tokom minule dugotrajne suše u vodosnabdevanju Užica.
Tu inicijativu ovih dana su pokrenuli u užičkom Centru za organsku poljoprivredu, ukazujući na višestruku korist organske proizvodnje u zaštićenoj zoni jezera Vrutci. Direktor centra prof. dr Nikola Bajić napominje da je period suše pokazao koliko znači kad jedno područje stalno ima pijaću vodu, pa je ova vodoakumulacija dragulj koji treba sačuvati.
– Ministarstvo zdravlja i Vlada Srbije doneli su 2018. uredbu o formiranju zaštitno-sanitarne zone oko jezera na područjima užičkih sela Vrutci, Bioska i Kremna, te čajetinskih Tripkova i Šljivovica. U njoj je zabranjena upotreba pesticida, herbicida i sintetičkih đubriva. Glavni cilj, zaštita jezera i izvorišta ostaje prioritet, a predlažemo da na ovih 13.000 hektara razvijemo organsku poljoprivredu, tim pre jer u Biosci i Tripkovi već se pojedini poljoprivrednici bave organskim uzgojom koѕa i živine. Posebno je izazovno organsko pčelarstvo, jer raste tražnja meda, kao i podizanje medonosnih biljaka. Ceo ovaj program uklapa se u strategiju razvoja grada Užica od 2021. do 2028. godine – ističe profesor Bajić.
O pogodnostima organske proizvodnje, kaže naš sagovornik, govori i to što sada Ministarstvo poljoprivrede u redovnoj poljoprivrednoj proizvodnji daje subvencije od 4.000 dinara po hektaru, a u organskoj 26.000 dinara. Potražnja za organskim proizvodima stalno raste. Kod gajenja važan je izbor sorti i rasa, s tim što prednost imaju stare autohtone sorte.
Po Bajiću, u voćarstvu na vodećem mestu ostaje jagodičasto voće: malina, jagoda, borovnica, kupina… Posebna pažnja biće posvećena šljivi, s naglaskom na rakijske sorte (crvena ranka), kao i čačanske sorte kombinovanih sposobnosti. Tu su i jabuke pogodne za organsku proizvodnju, te preradu u sušarama i mini-destilerijama domaće radinosti. Institut za voćarstvo u Čačku mora biti stručno uključen u razvoj zaštićenog prostora.
Povrtarstvo bi u ovom kraju išlo u niža područja, pored reka gde je plodnije zemljište. Bajić kao perspektivno izdvaja ono što se nekad davno u ovim krajevima gajilo: organsku proizvodnju heljde, spelte, kukuruza osmaka, sitnog belog pasulja, povratak stare sorte krompira „mesečara”, belog i crnog luka, kupusa „srpskog meleza”, kao i lekovitog bilja sve traženijeg na tržištu. U stočarstvu organska koza alpina, ovca sjenička pramenka, živina gološijani, svinja moravka, organsko pčelarenje…
– Sve ovo bi žiteljima sela oko jezera donelo bolje životne uslove, a s njima i ostanak mladih u domaćinstvima, rađanje dece, povratak odseljenih, razvoj turizma. Naravno, moraju se obnoviti i izgraditi seoska infrastruktura: putna mreža, škole, vrtići, ambulante i drugi sadržaji. Da sve ove ideje pretočimo u praksu potreban nam je tim eksperata iz poljoprivrede i turizma, a razumevanje očekujemo od seljana i ljudi ovde rođenih kojih žive po Srbiji i svetu. Neće nedostajati ni podrška lokalnih samouprava Užice i Čajetina, kao i ministarstava Vlade Srbije. Ovakve programe podržava i EU – zaključuje Nikola Bajić.
foto:Gojko031
Izvor:politika.rs/Branko Pejović
