22.8 C
Uzice
јул 17, 2019
FOTO RAZGLEDNICA VESTI IZ OKRUGA

O hljebonoši i humanitarcu Željku Vidakoviću

Pomoć dobrotvora najpotrebnija je djeci, starim i usamljenim i bolesnim.

Dobrotovori su ljudi golubijeg srca, koji dio sebe i slobodnog vremena daju drugima da bi im uz znak zahvalnosti bio podaren osmjeh, topla ljudska riječ i iskren blagoslov.
I ništa više.

Jedan od takvih je Željko Vidaković iz Štrbaca, harmonikaš po zanimanju, veseljak po opredjeljenju, otac troje djece uspješnih sportista, koji se odlučio da usamljenim staricama i starcima na kućni prag, besplatno, donosi – hljeb naš nasušni.

Nedeljom iz Priboja

Svake nedjelje ujutro Vidaković, kad dobije hljeb iz pekare u Priboju, sjeda u auto, i po tačnom rasporedu dolazi pred kuće starih i iznemoglih, koji ga s radošću čekaju da ima isporuči zalihe za nedelju dana

“Počeo sam ovo da radim prije sedam godina i radiću dok ijedan starac ili starica budu živi, ” počinje priču ovaj neobični humanitarac pokazjući pune gajbe najvažnije životne namirnice.
Veli da se odlučio da pomaže jer od Bijelog Brda do Višegrada u selima nema ni jedne prodavnice prehrambenih proizvoda i to u dužini od dvadesetak kilometara.
“Uživam gledajući kako me tačno u određeno vrijeme, s osmjehom i čežnjom, starci čekaju pored puta “da prime svoje sledovanje”. Usput se pomalo ispričamo, oni se izjadaju o svojim načešće penzionerskim brigama a višak hljeba stave u zamrzivač i tako do sledećeg mog dolazska, “objašnjava Vidaković.

Hljebom ali i ostalim potrepštinama Željko opslužuje trenutno oko dvadesetak staraca i starica.
“Da natočim gorivo pomegne mi često arhimandrit manastira Svetog Nikole u Dobrunskoj Rijeci Jovan Gardović koji, je , na svoj način uvijek na usluzi ovoj kategoriji ljudi i žena, ” ističe Vidaković.

Željko se sprijateljio sa svojim starinama, on je prvi koji im u nedeljno jutro zakuca na vrata i pozdravi ih sa “pomozi Bog” ili “dobro jutro”.
Popšto se dobročinstvo dobrim vraća mnogi od njih ga zovu na prvu jutarnju kafu, obaveznu rakijicu “jer valja se za praznik”, a često mu u ruku tutnu ono što imaju u kući – suvu voćku, jabuku zečušu, napolitanku ili jednostavno kocku šećera.

“Oni su ti koji znaju sve o meni, kao i ja o njima, radujuse sa mnom svojim radostima ili tuguju s mojim tugama. Najteže mi je kad jave da neko od njih zauvijek napustio ovaj svijet. Prislužim svijeću u manastiru za pokoj njihove duše i to je sve što za njih još mogu učiniti, ” priča ovaj humanitarac.

Željko hljeb razvozi u sela Vardište, Dobrunska Rijeka, Dobrun i Bosanska Jagodina.
Tog nedeljnog jutra, kad smo zajedno sa Željkom razvozili hljeb obišli smo starca Veljka u Bosanskoj Jagodini, Sava Jovičića u naselju Kolonija u Dobrunu zatim Fatimu Bašić i još neke u tom mjestu, i Ružicu Kuljić u Vardištu kao i starine u Dobrunskoj Rijeci.

Blagoslov kao satisfakcija

” Svi ti divni usamljeni ljudi me blagosiljaju, pozdravljaju moje najmilije, žele mi sve najbolje u životu i to mi je statisfakcija za sve ovo što činim, ” zaključuje priču humanitarac stavljajući dva somuna pod nastrešicu izletišta Čarolija u Vradištu, jer je njegov prijatelj Čedo Jovičić tog jutra prispao.

Izvor: Višegradske vijesti

Podeli članak

Komentari

NAJNOVIJE VESTI

Užički Nauči klub RCU dobio priznanje za promociju nauke

Oglasna Tabla

Skuplja registracija ako je broj šasije ili motora nečitak

Oglasna Tabla

Novi zakon o komunalnoj policiji: Ako ne poslušate naređenje, kazna do 20 hiljada dinara

Oglasna Tabla