Speleološko blago iza monumentalnog ulaza danas mami uzdahe turista, a ratnih i posleratnih godina kidalo je nerve poterama koje su pod kamenim svodovima jurile odbeglog seljaka.
U Stopića pećini u zlatiborskom selu Rožanstvo vešto se krio Pane Stopić iz obližnjeg zaseoka. Više od decenije zamicao je partizanskim i četničkim četama, kasnije i Krcunovim žandarima, koji su mu uvek bili iza leđa, ali su ga kasno stigli, kad se već rastao s dušom.
Kad je zapucalo četrdesetih, Pane, učesnik balkanskih i Velikog rata, nije hteo ni pod petokraku ni pod kokardu. Bio je odan kralju, ali u Dražnine odrede nije želeo, priča se, zato što je već gazio osmu deceniju života, mator je bio za bitke i marševe, a i nije imao jedno oko. Oslepelo ga austrougarsko tane.
– Kad su partizani i četnici mobilisali narod po Zlatiboru, Pane nije hteo ničiju pušku osim svoje. Uzeo je tandžaru, odmetnuo se i sakrio u pećinu. A u njoj vazda otvora i hodnika da se zamete trag i pobegne – priča za „Blic“ Dragomir Stopić, Panetov potomak.
Danas je Panetov potomak Dragomir vodič kroz Stopića pećinu
Taman vojska opkoli i Stopićevu logu, a on, kao lisica šmugne napolje preko stena kroz rupe na pećinskim tavanicama, tada poznatim samo njemu i šišmišima, ili se sakrije duboko pod kamene podove.
Kad su utihnule četničke puške, poratna vlast imala je više vremena da se posveti i osveti zlatiborskom hajduku.
– Pećina na vrhu, 68 metara od podnožja, ima šest otvora, spojenih kosim kanalima, kroz koje je moj predak, uz pomoć užadi, uspevao da pobegne u šumu i preduhitri potere. Za tolike godine provedene u pećini našao je podzemne tunele koji se 16-17 metara pod kosim uglom spuštaju pod zemljinu goru u hodnike širine dva i po metra. I tu je znao da se pritaji – priča Dragomir, inače turistički vodič u Stopića pećini.
„Paneta Stopića, za kojim su tragali i četnici i partizani, našli su sredinom pedesetih, kada je umro prirodnom smrću, na livadi pored pećine“